To je veština varanja i ubeđivanja drugih ljudi da daju informacije, novac ili neka druga dobra, koja inače nikako ne bi dali, ili, jednostavno, da urade nešto što "socijalni inženjer" želi, a što oni u normalnim okolnostima takođe ne bi radili.

    Suština ove veštine je u lažnom predstavljanju, bilo da se ono odvija u ličnom kontaktu ili putem telefona, faksa, interneta ili nekog drugog elektronskog sredstva. Soc.ing. se, zapravo, ni ne mora direktno lažno predstavljati; dovoljno je da žrtva napada iz nekog razloga pomisli da razgovara sa osobom koja ima pravo da dobije informacije koje traži.

     Iako su ove vrste obmanjivanja postojale i ranije (videti film "Uhvati me ako možeš" sa Leonardom Di Kapriom), socijalni inženjering svoj procvat doživljava sa masovnim uvođenjem računara, interneta i, uopšte, elektronskih tehnologija u poslovanje. U pripremnim fazama hakerskog napada, socijalni inženjering je izuzetno važno sredstvo.

    A što je najinteresantnije, za napad se, zapravo, ne koriste neke sofisticirane tehničke skalamerije, već najčešće samo običan telefon preko koga se ostvaruje uticaj na žrtvu napada. Cilj napadača uglavnom nije žrtva sama, već neki resursi koji su napadaču interesantni, kao što je, na primer, mogućnost pristupa nekom serveru sa podacima. Staro je pravilo da je u bilo kom sistemu bezbednosti čovek, i samo čovek, najslabija tačka. A to je upravo ono mesto gde se socijalnim inženjeringom deluje, tako da primena čisto tehničkih sredstava za zaštitu (uglavnom) ne pomaže.